Prvi mejdan-trg nastaje sjeverno od mosta. Sinan, upravnik provincije 1475. godine podize dzamiju i hamam (javno kupatilo). Oko mejdana, na strmim obalama Neretve nizale su se orijentalne kuce unutar avlija punih cvijeca. Karadzozbeg je donator najznacajnije mostarske dzamije podignute 1557 godine (i nazvane po njemu), zajedno sa medresom (vjersko skolom). Godine 1566 zavrsena je i izgradnja novog kamenog mosta, pod vodstvom Hajrudina, ucenika Sinana. Sam most i srednjovjekovne kule Tara i Helebija - nadogradjene od Turaka, zajedno sa kulom Hercegusom, predstavljaju cijelinu izuzetne umjetnicke i istorijske vrijednosti. O mostu su pjesnici pjevali, a slikari ga slikali.gradjevinari se divili vjestovitom Hajrudinu.

U pricu grada mora se uvesti i informacija da je Mostar u drugoj polovici osmanlijske vladavine bio vezirski grad. Na vezirsku stolicu tada se u Mostaru propeo Ali-Pasa Rizvanbegovic, potomak jedne od najstarijih begovskih porodica u Hercegovini. Fra Grga Martic mu se divi, nazivajuci ga velikim rodoljubom. Vidio je u Ali-Pasi covjeka spremnog da pomogne svakom.
No spletke oko njega navukose na njegovu glavu gnjev Stambola, na to je Ali-Pasa bio smjenjen i ponizen od njegovog nasljednika. Koji je pustio da ga zavezanog i naopako okrenutog kljuse vuce kroz Mostarsku carsiju. To biva i kraj vezirstva u Hercegovini.
Uz staru biskupiju don Frano Milicevic 1872. osniva i prvu stampariju u gradu Mostaru, u narednoj godini don Frane pocinje izdavati prvi kalendar "Mladi Hercegovac", a kasnije je pokrenuo i prvi knjizevni list "Bosiljak Hercegovacki", ovdje je 1875 odstampan i Deefov roman "Robinson Cruso".

1878-1918
1878 Mostar (i cijela zemlja) pada pod Austro-ugarsku vlast. Mostar i pod novim carstvom ostaje vazan vojni centar. U cetri decenije austrougarske vlasti u gradu nicu nove kasarne i utvrdjenja.
Mostar se zbog strateskog znacaja sve vise i bolje putevima povezuje a kroz njega uskoro prolazi pruga koja ide od Mekovica prema Sarajevu.
Mostar postaje grad u kojem se sastaju Zapad i Istok, kraj hamama nicu hoteli, kraj ascinica nicu restorani.
Prvi veliki, moderni i evropski hotel u ovom gradu ne "Neretva" (1892). Sagradjen na samoj rijeci uz novi most sa ulazne strane cini jedinstvo sa prostranim parkom. Zbog jednog dijela koji se nalazi pod zemljom ne stavlja utisak glomaznosti i nipocemu se nerazlikuje od susjednih zdanja.
"Pod mojim hotelskim prozorima tece Neretva i ja je slusam i nocu.
Sum vode, koja protice po kamenu, u mjesecini, najljepsi je zvuk na svijetu." Napisao je jedan pjesnik u prolasku kroz Mostar.
U austrougarsko doba u Mostaru radi 8 stamparija, koje su u isto vrijeme i izdavacke kuce. Najznacajnije su :
Tiskara don F. Milicevica, te stamparija Pehera i Kisica, zatim Vladimira Radovica, Trifka Dudica i Muhameda Bekira Kalajdzica. Tako je Mostar uz Novi Sad postao najveci izdavacki centar na podrucju bivse Jugoslavije.